Trnje

rkt župa krista kralja

 

 

Euharistija - Sveta Misna Žrtva

 

Sveta Misa

Sveta Misa je nekrvna žrtva Novoga i Vječnoga Saveza u kojoj se Gospodin naš Isus Krist pod prilikama kruha i vina neprestano prikazuje svom Nebeskom Ocu i tako će biti do konca svijeta. Prva Sveta Misa je bila na Posljednjoj večeri i to je bila nekrvna žrtva kojom je Gospodin Isus Krist pretkazao krvnu žrtvu koju je na Veliki petak prikazao na drvu križa kada je svoje vlastito Tijelo i Krv predao za naše otkupljenje.

Euharistija je sakrament u kojem se po divnoj pretvorbi čitave biti kruha u tijelo Isusa Krista i vina u njegovu dragocjenu krv nalazi pravo, stvarno i bitno Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo samog Isusa Krista našeg Gospodina pod prilikama kruha i vina da bi bio naša duhovna hrana.

Tvar sakramenta euharistije je ista kojom se služio Isus Krist, a to je kruh od žita i vino od trsa.
Oblik sakramenta euharistije sastoji se u riječima koje je izgovorio Isus Krist – “ovo je tijelo moje”, “ovo je krv moja”.

Pretvorba kruha u tijelo i vina u krv Isusa Krista događa se u samom činu, u kojem svećenik pod svetom misom izgovara riječi posvećenja. Posvećenje je ponavljanje čuda koje je Isus Krist učinio na posljednjoj večeri, kad je kruh i vino pretvorio u svoje presveto tijelo i krv govoreći: “ovo je tijelo moje” i “ovo je krv moja”. To ponavljanje čini svećenik u Sv. Misi. Čudesnu pretvorbu, koja se svaki dan vrši na našim oltarima, Crkva zove transsupstancijacija (promjena biti tvari kruha i vina dok prilike, tj. izgled ostaje isti). Riječima pretvorbe dao je toliku snagu sam Gospodin naš Isus Krist, koji je svemogući Bog.

Presveta euharistija čuva se u crkvama da bi joj se tamo vjernici klanjali i da bi se mogla prema potrebi odnijeti i bolesnicima. Moramo se svi klanjati euharistiji, jer ona zaista sadrži stvarno i bitno samoga Isusa Krista.

 

O ustanovljenju i učincima sakramenta euharistije

Isus Krist je ustanovio sakrament euharistije na Posljednjoj večeri, koju je sa svojim učenicima blagovao uoči svoje muke. 
Isus Krist je ustanovio Presvetu Euharistiju zbog tri glavna razloga:
                 1. da bude žrtva Novoga zavjeta,
                 2. da bude hrana našoj duši i
                 3. da bude vječna uspomena njegove muke i smrti, dokaz njegove dragocjene ljubavi prema nama i zalog života vječnoga.


Glavni učinci Presvete Euharistije na one koji je dostojno primaju jesu: 
                1. čuva i umnožava milost u duši, t.j. milost kao što materijalna hrana uzdržava i razvija život tijela; 
                2. oprašta lake grijehe i čuva od smrtnih, 
                3. daje duhovnu utjehu.


Presveta Euharistija stvara u nama još tri učinka, a to je: 
                1. ublažuje naše strasti, i prije svega gasi u nama plamen pohote, 
                2. jača žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te nam pomaže da postupamo u skladu sa željama Isusa Krista, 
                3. daje zalog buduće slave i uskrsnuća našega tijela.

 

O nužnim odredbama da bismo se dobro pričestili

Da bismo se dobro pričestili potrebne su tri stvari: 
                1. biti u milosti Božjoj, 
                2. biti sat vremena prije pričesti natašte, 
                3. znati što primamo i pristupiti na pričest sa svom pobožnošću.


Biti u milosti Božjoj znači imati čistu savjest od svih smrtnih grijeha. Ako tko zna da je u smrtnom grijehu, mora se dobro ispovjediti prije negoli se pričesti, jer samo kajanje bez ispovijedi nije dovoljno onome tko je u smrtnom grijehu, i tko se želi dostojno pričestiti. Ako se tko pričesti u smrtnom grijehu, on prima Isusa Krista, ali ne i njegovu milost, dapače, počinio bi svetogrđe i zaslužio bi prokletstvo.
Prije pričesti potreban je potpuni post sat vremena.
Znati “što se prima u pričesti” znači poznavati ono što o tome uči kršćanski nauk i u to čvrsto vjerovati. Pričestiti se pobožno znači pristupiti pričesti s poniznošću i skromnošću u držanju i odijelu, pripremiti se prije Pričesti i zahvaliti poslije.
Priprema za Pričest sastoji se u tome da se neko vrijeme zadržimo u razmatranju koga primamo i tko smo mi, da učinimo djela vjere, ufanja i ljubavi, pokajanja, klanjanja, poniznosti i želje da primimo Krista.
Zahvala poslije Pričesti sastoji se u tome da se vratimo na svoje mjesto u crkvi te klečeći zadržimo u sabranosti i u sebi častimo Boga, da obnovimo djela vjere, ufanja, ljubavi, klanjanja, zahvale, prikazanja i prošnje, osobito onih milosti koje su potrebne nama i onima za koje smo dužni moliti.
Na dan kada pristupamo Pričesti treba biti što više sabran, treba se baviti djelima milosrđa i osobitom marljivošću ispuniti dužnosti svoga zvanja.

 

Kako se treba pričešćivati?

U času kad pristupamo Sv. Pričesti, treba klečati ako smo u mogućnosti ili stajati, osrednje podignute glave, očiju skromno okrenutih prema svetoj hostiji, a usta dovoljno otvorena i jezik malo podignut na usnama.
Moramo se pobrinuti da svetu Hostiju progutamo što prije možemo, bez grizenja ili žvakanja i da neko doba ne pljujemo.
Ako se sveta Hostija zalijepi za nepce, treba je odlijepiti jezikom, a nikada prstom.
Vrlo je dobro i korisno često se pričešćivati, ali to valja činiti s potrebnom pripremom.

 

Vjernici pristupaju pričesti klečeći ili stojeći, prema odredbi biskupske konferencije. Kada pristupaju stojeći, preporuča se da prije primanja sakramentu iskažu potrebni čin štovanja, kao što je određeno prema istom propisu.

Ako pažljivo iščitamo formulaciju, ovdje se kao redovni način pričešćivanja podrazumijeva onaj tradicionalni, tj. klečeći. Pričest na ruku je ozakonjena tek kasnije u uputi Memoriale Domini, gdje su se biskupi golemom većinom izjasnili protiv pričesti na ruku, ali je ipak donesena odredba da se praksa može uvesti prema zahtjevu biskupskih konferencija i uz potvrdu Svete Stolice. 

 

O načinu sudjelovanja u Svetoj Misi

Da bismo dobro i korisno sudjelovali u Svetoj Misi potrebne su dvije stvari:
                  1. vanjska osobna čednost,
                  2. unutrašnja pobožnost.
Osobna čednost sastoji se posebno u pristojnoj, skromnoj i čistoj odjeći, u čuvanju šutnje i sabranosti te, ako je moguće, sudjelovati klečeći sklopljenih ruku, osim za vrijeme čitanja Svetog Evanđelja, koje se sluša stojeći.
Najbolji način pobožnosti, dok se sluša Sveta Misa je sljedeći:
                 1. od početka sjediniti svoju nakanu sa svećenikom, pa tako prikazujemo Bogu svetu žrtvu u svrhe za koje je ona ustanovljena,
                 2. pratiti svećenika u svakoj molitvi i kretnji u misnoj žrtvi,
                 3. razmišljati o Isusovoj muci i smrti i odbacivati srcem sve grijehe koji su joj bili uzrokom,
                 4. učiniti sakramentalnu pričest ili barem duhovnu u času kad se svećenik pričešćuje.

Duhovna pričest je velika želja da se čovjek sakramentalno sjedini s Isusom Kristom.

Kad Misa svrši treba zahvaliti Bogu na milosti što smo mogli sudjelovati ovoj velikoj žrtvi, te moliti da nam oprosti propuste koje smo učinili za vrijeme Mise.

 

Izvor: Bogoslovno sjemenište u Rijeci

 

gallery/zupa1